Epigrafička zbirka


Epigrafička zbirka (zbirka natpisa) najstarija je zbirka u Arheološkome muzeju u Splitu, čuva natpise koji su pronađeni prije osnutka Muzeja. Prve natpise u Zbirci pronašli su splitski plemić Dmine (Dominik) Papalić (prijelaz 15. i 16. st.) i njegov prijatelj Marko Marulić (1450. - 1524.), otac hrvatske književnosti, šećući među ruševinama Salone. Natpisi su bili uzidani u dvorište Papalićeve palače. Marulić je spomenike popisao i zbirci dao naziv Papalićeva zbirka; tako je napravio prvi katalog, pod naslovom Inscriptiones Latinae antiquae Salonis repertae. Natpisi su u dvorište Papalićeve palače bili uzidani sve do 1885. godine, kada su izvađeni i preneseni u Arheološki muzej u Splitu, koji se tada nalazio u zgradi uz istočni zid Dioklecijanove palače. U atriju današnje muzejske zgrade izloženo je pet natpisa iz Papalićeve zbirke.

Splitski nadbiskup Pacifik Bizza (1696. - 1756.) osnovao je godine 1750. Museum Spalatinum archiepiscopale, u kojem su se također čuvali natpisi pronađeni u Saloni. Od 182 natpisa danas se u Arheološkome muzeju u Splitu čuva njih 35.

Danas se u Epigrafičkoj zbirci čuva više od šest tisuća natpisa, što je svrstava među najveće zbirke tog tipa u Europi. Većina natpisa je na latinskom jeziku, a manji broj ih je na grčkome. Najviše ih je iz Salone (Solina), a ostali su s drugih dalmatinskih lokaliteta.

Epigrafička je zbirka kao samostalna zbirka Arheološkog muzeja u Splitu ustrojena 1993. godine. Do tada je bila dio Antičkog odsjeka te potom Starokršćanske i epigrafičke zbirke.

Zbirka sadrži sljedeće kategorije natpisa: nadgrobni, počasni, posvetni i vojni, a tipovi spomenika na kojima se nalaze su: stele, cipusi, are, sarkofazi, arhitektonski ulomci i dr. Natpisi su izloženi u lapidariju, atriju i zgradi Muzeja u sklopu stalnog postava. Ostali su pohranjeni u depoima i stražnjem vrtu Muzeja.

Don Frane Bulić prvi je školovani epigrafičar u Arheološkome muzeju u Splitu. Započeo je s vođenjem inventarnih knjiga, pa je tako uveo i inv. knjige za natpise: A, BLitt., CLitt.. U njima je popisao svu natpisnu građu koju je zatekao u Muzeju i koja se nalazi in situ na lokalitetima u Saloni. Građa je u Muzej dospjela istraživanjima, otkupom i donacijama. S praksom objavljivanja natpisa nastavio je u muzejskom časopisu Bullettino di archeologia e storia Dalmata, poslije Vjesniku za arheologiju i historiju Dalmatinsku.

Nakon don Frane Bulića natpisima su se bavili Mihovil Abramić, Branimir Gabričević i Duje Rendić Miočević. Rendić Miočević bavio se uglavnom grčkim natpisima i ilirskom onomastikom. Objavio je i zbirku stare grčke i latinske epigrafske poezije s jadranskog područja nazvanu Carmina epigraphica. Emilio Marin bio je dugogodišnji kustos Epigrafičke zbirke. Zajedno s Noëlom Duvalom, sa Sveučilišta Paris IV - Sorbonne i École Française de Rome, pokrenuo je projekt objavljivanja zbirke kršćanskih natpisa. U projektu su sudjelovali i drugi stručnjaci na području ranokršćanske arheologije i epigrafije (Jean-Pierre Caillet, Denis  Feissel, Nancy Gauthier, François Prévot). Nakon E. Marina kratko je vrijeme kustos Zbirke bio Mario Radaljac. Sadašnji kustos Epigrafičke zbirke je Nino Švonja. 

Stela Gaja Utija

Stela Gaja Utija

  • 2. pol. 1. st. pr. Kr.
  • Salona, sjeverni bedem
  • vapnenac
  • vis. 196 cm, š

Stela u obliku pseudoedikule završava trokutnim zabatom. Na sredini zabata prikazana je maska Gorgone. Na krajevima zabata nalaze se dva akroterija s lavovima (lijevi nedostaje). Ispod zabata teče friz s motivom kantara i nasuprotno postavljenih dupina. U četvrtastoj niši flankiranoj dvama tordiranim polustupovima i atičkom bazom nalaze se dva portreta u visokom reljefu. Treći portret je uništen. Portreti prikazuju pomorskog trgovca Gaja Utija i njegovu konkubinu oslobođenicu Klodiju Faustu. U donjem dijelu spomenika isklesana je rimska trgovačka lađa, navis oneraria. 

Ispod niše nalazi se natpisno polje profiliranog okvira u kojemu je uklesan epitaf.

  • Restitucija: C(aius) Utius Sp(uri) f(ilius) testament(o) / fieri iussit sibi et/ P(ublio) Utio [f]ratri suo et Clodia(e)/ F[a]ustae concubinae suae./ Mult[a per]agratus ego terraque marique/ debit[um re]ddidi in patria, nunc situs hic iaceo./ Stat l(apis e)t nomen, vestigia nulla. 
  • Prijevod: Gaj Utije, izvanbračni sin, oporučno je zapovjedio da se napravi (spomenik) njemu, Publiju Utiju, njegovom bratu i Klodiji Fausti, njegovoj supruzi. Mnoge zemlje i mora prođoh putujuć svuda, Dug svoj vratih u rodnom ležeći, pokopan, kraju. Kamen stoji sad sam, i ime; nikakav trag.
Natpisi o cestama

Natpisi o cestama

  • Natpisi o cestama
    19. - 20. g.
  • Zvonik splitske katedrale
  • vapnenac
  • Ploča 1: vis. 59 cm, šir. 103 cm
  • Ploča 2: vis. 87 cm, šir. 104 cm
  • Ploča 3: vis. 55 cm, šir. 103 cm
  • Ploča 4: vis. 82 cm, šir. 104 cm

Četiri ploče s natpisom o gradnji četiriju cesta koje su iz Salone vodile u ostale dijelove rimske provincije Dalmacije, podignute su u vrijeme carskog namjesnika rimske provincije Dalmacije Publija Kornelija Dolabele, za vladavine cara Tiberija. Kako su bile ugrađene u zvonik splitske katedrale, na bočnim stranama ploča nalazi se zupčasti ornament izrađen u 13. st. Izvađene su iz zvonika prilikom njegove restauracije od 1890. do 1908. godine pod nadzorom don Frane Bulića. 

Restitucija: [Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [Aug]ustus Imp(erator) pont(ifex) max(imus) / [trib(unicia)] potest(ate) XIIX co(n)s(ul) II / [viam] a colonia Salonitan(a) / [ad f]in[e]s provinciae Illyrici // [------ ------] / cuius viai(!) millia passus(!) sunt / CLXVII munit per vexillarios / leg(ionum) VII et XI / item viam Gabinianam / ab Salonis Andetrium aperuit / et munit per leg(ionem) VII. 

Prijevod: Tiberije, sin božanskog Augusta, August, Imperator, vrhovni svećenik, s tribunskom vlasti po 18. put, konzul po drugi put, cestu od Salone do granica provincije Ilirik od koje ceste je udaljena 167 rimskih milja, izgradi posredstvom veksilara VII. i XI. legije, isto tako Gabinijevu cestu od Salone do Andetrija otvori i sagradi posredstvom VII. legije.

  • Restitucija: Ti(berius) C]aesar divi Augusti f(ilius) / [A]ugustus imp(erator) pontif(ex) max(imus) / trib(unicia) potest(ate) XXI co(n)s(ul) III / viam a Salonis ad Hedum castel(lum) / Daesitiatium per mill[i]a(!) passuum / CLVI munit / et idem viam ad Batinum flumen / quod dividit Breuc[o]s Oseriatibus / a Salonis munit per mi[lli]a(!) passuum / CLVIII / [et idem viam ---] / munit ad imum montem Ditionum / Ulcirum per millia(!) passuum / a Salonis LXXVIID / P(ublio) Dolabella leg(ato) pro / pr(aetore). 
  • Prijevod: Tiberije Cezar, sin božanskog Augusta, August, Imperator, vrhovni svećenik, s tribunskom vlasti po 21. put, konzul po treći put, izgradi cestu od Salone do Heduma, utvrde Dezitijata, dugu 156 rimskih milja i istu takvu cestu sagradi do rijeke Batin, koja dijeli Breuke od Oserijata (udaljene) od Salone 158 rimskih milja te istu takvu cestu izgradi do podnožja brda Diciona, Ulcira (udaljenog) od Salone 77,5 rimskih milja. Za namjesnika Publija Dolabele.
Stela Tita Fuficija

Stela Tita Fuficija

  • 4. - 5. desetljeće 1. st. 
  • Salona
  • vapnenac
  • vis. 229 cm, šir. 106 cm

    Stela veterana XX. legije Tita Fuficija spada među najljepše spomenike ovog tipa. Prednja ploha podijeljena je u dva dijela. U gornjem se nalaze portreti Tita Fuficija, njegove supruge, kćeri i sina. Djeca u rukama drže svoje ljubimce, zeca i pticu. U drugom dijelu prikazani su članovi šire Fuficijeve obitelji (oslobođenici ili robovi). 

    Restitucija: T(itus) Fuficius C(ai) f(ilius) Pol(lia) vet(eranus) leg(ionis) XX // T(itus) Fuficius T(iti) l(ibertus) Privatus / Fuficia / l(iberta) Prisca Fuficia T(iti) l(iberta) Prima.

    Prijevod: Tit Fuficije, Gajev sin, upisan u tribus Polija, veteran XX. legije. Tit Fuficije Privat, Titov oslobođenik, Fuficija Prisca, Fuficija Prima, Titova oslobođenica

Liburnski cipus

Liburnski cipus

  • 1. - 130. g.
  • Asseria (Podgrađe kod Benkovca)
  • vapnenac
  • vis. 131 cm, pr. 53 cm

Liburnski nadgrobni spomenik (cipus) izrađen je u jednom dijelu s natpisom uklesanim unutar jednostavno profiliranoga natpisnog polja koje se nalazi na njegovoj prednjoj strani. Cipus se sastoji od jednostavne vrpčaste baze, cilindričnog tijela koje je s donje i gornje strane omeđeno S-profilom ukrašenim vegetabilnim motivom i kalote koja završava češerom. Kalotu od tijela spomenika dijeli jednostavna vrpca, iznad koje se nalazi motiv astragala. Kalota je prekrivena skvamama (ljuskama) s istaknutim srednjim rebrom. Na prijelazu u češer nalazi se prstenasta tordirana profilacija. 

  • Restitucija: Rubriae / T(iti) f(iliae) Maximilla[e] / Valeria M(arci) f(ilia) / Marcella / f(iliae) p(osuit?).
  • Prijevod: Kćeri Rubriji Maksimili, Titovoj kćeri, Valerija Marcela, Markova kći, postavlja.
Ara Pomponije Vere

Ara Pomponije Vere

  • kraj 1. / početak 2. st.
  • Salona, Zapadni bedem
  • vapnenac
  • vis. 240 cm, šir. 279 cm

Ara Pomponije Vere najveći je dosad pronađen salonitanski nadgrobni spomenik. Bila je raskomadana i uzidana u zapadni dio bedemâ Salone, koji su se popravljali u vrijeme opasnosti od barbara. Na bočnim stranama nalaze se eroti s bakljom okrenutom nadolje, simbolom ugašenog života. 

  • Restitucija: Pomponia / Vera / t(estamento) f(ieri) i(ussit) s[i]bi et / lib(ertis) lib(ertabus)q(ue) [s]uis ex HS XX(viginti milibus) / curant[i]b(us) heredib(us) / in quo opere ad[ie]cer(unt) h(eredes) HS IIII(quattuor milia). 
  • Prijevod: Pomponija Vera oporučno je zapovjedila nasljednicima da se podigne (ovaj spomenik) za nju i njezine oslobođenike, ostavila je 20 000 sestercija kojima su nasljednici nadodali još 4 000 sestercija.
Asterisova stela

Asterisova stela

  • 101. - 300. g.
  • Salona
  • vapnenac
  • vis. 60 cm, šir. 41 cm

Stela je podignuta za dječaka Asterisa koji je učio za stenografa. Na steli je prikaz pokojnikova poprsja u portretnoj niši. Pokojnikova je glava najvećim dijelom otučena, gornji lijevi dio portretnog registra nedostaje. U desnoj ruci Asteris drži diptih na kojem su uklesani nepoznati znakovi koji su protumačeni kao stenografsko pismo. Stenografija je bila poznata u antici, a postojalo je i nekoliko sustava takvog pisma. Desno od niše je sigla M. Ispod je natpisno polje uokvireno jednostavnim uklesanim okvirom. 

  • Restitucija: ἀσε/βῶν / καὶ / (π)ῇ / (ἐ)μὲ / (τ)άσ(σ)ων / (ἐ)μοὶ / δί/(κ)ην / δι/δοίη // D(is) M(anibus) // <κ>οῦρον πρωθήβην σφετέρων / μέγ’ ἄγαλμα τοκήων / Ἀστέριν ἐκ βιοτῆς / βάσκανος ἦρ’ Ἀίδης / κεῖται δ’ ἐν ληνῷ τῇδ’ / ᾗ λεύσεις, παροδεῖτα / δάκρυα καὶ στοναχὰς / οἷσι λιπὼν γενέταις // εὐθύμει Ἀστέρει πολλοὶ / πρὸ σοῦ, πολλοὶ μετὰ σέ / οὐδεὶς ἀθάνατος.
  • Prijevod: O da mi plati kaznu bogovima Manima Onaj koji radi bezbožno (svetogrdnik) i gdje postavlja (uvrštava) mene, Mla'ca jošte u cvatu, ocu i majci na diku,  ote Asterija Had mračni, utrnuv mu dan. Kameni ležaj mu taj je što ga u prolazu gledaš, suze i jecaja jek rod'telj'ma ostaviv sad.  Raduj s', Asterije, mnogi jer pred tobom otišli već su, mnogi će za tobom poć; besmrtna nema ti, znaj!
Nadgrobna menza biskupa Domnija (sv. Dujam)

Nadgrobna menza biskupa Domnija (sv. Dujam)

  • 304. g.
  • Salona, Manastirine
  • prokoneški mramor
  • vis. 77 cm, šir. 85 cm

Nadgrobna menza sastavljena je od 9 ulomaka. Osam ulomaka čini rubni dio menze s izdignutim profiliranim rubom. Jedan ulomak plohe menze sadrži dio teksta u dva retka u kojem se spominje salonitanski biskup Domnije (sv. Dujam). Okvir menze profiliran je dvostrukim rebrastim ukrasom. Slova su odvojena hederama (listovi bršljana). Veći je dio spomenika rekonstruiran.

  • Restitucija: [d(e)p(osi)]t(us) Domn[io ep(isc(opus)] / [mar](tyr) [di]e IIII id[us april(es)].
  • Prijevod: Ovdje leži mučenik i biskup Domnije, pokopan četiri dana prije aprilskih ida (10. travnja).
Nadgrobna menza svećenika Asterija i četiri vojnika

Nadgrobna menza svećenika Asterija i četiri vojnika

  • 304. g.
  • Salona, Manastirine
  • prokoneški mramor
  • vis. 78 cm, šir. 199 cm

Nadgrobna menza sastoji se od 12 ulomaka. Jedan ulomak plohe menze sadrži tekst raspoređen u tri retka, s imenima mučenika. Rub je profiliran i uzdignut u odnosu na plohu za oko 3 cm. S bočne je strane jednostavna dvostruka profilacija. Najveći je dio lijeve polovice menze rekonstruiran.

  • Restitucija: [Ant]iochianu[s] / [Gaia]nus Telius / [Paulinia]nus Aste[r]ius. 
  • Prijevod: Antiohijan, Gajan, Telij, Paulinijan, Asterije.
Kameno postolje s natpisom carice Priske

Kameno postolje s natpisom carice Priske

  • kraj 3. - početak 4. st.
  • Salona
  • vapnenac
  • vis. 125 cm, šir. 108 cm, deb. 93 cm

Kameno postolje za kip carice Priske, Dioklecijanove supruge, važno je svjedočanstvo o graditeljskoj djelatnosti cara Dioklecijana u Saloni, odnosno štovanju carskog kulta u vrijeme tetrarhije. To je jedina arheološka potvrda imena Dioklecijanove supruge, koju u izvorima spominje rimski pisac Laktancije.

  • Restitucija: Aureliae / Priscae / nobilissimae / feminae.
  • Prijevod: Aureliji Priski, najplemenitijoj ženi.
Stela Aurelija Valerina

Stela Aurelija Valerina

  • 313. - 324. g.
  • Salona
  • vis. 188 cm, šir. 61 cm

Stela je postavljena nad kenotafom (grob bez tijela). Gornji dio stele završava uskim i visokim zabatom, jednostavne profilacije, koji flankiraju dva masivna, neukrašena akroterija. Unutrašnji prostor zabata ispunja veća četverolisna rozeta, od koje se prema kutovima izvijaju shematski tretirani listovi akanta. Gornjem dijelu stele pripada i profilirano polje s polukružnom nišom u kojoj je pokojnikov portret. Kutovi iznad obline niše ispunjeni su listićima, sličnim skvamama, koji su, kao i sva ostala dekoracija na ovom spomeniku, sasvim pojednostavnjeni. 

Pokojnik je odjeven u košulju dugih rukava (tunica manicata) i ogrnut plaštem (lacerna). Plašt mu pokriva lijevu ruku, dok mu je desna, u bogato izvezenom rukavu košulje, posve slobodna i svinuta na prsima. Lacerna je na desnom ramenu pričvršćena fibulom križolikog tipa, s krajevima u obliku glavica luka (Zwiebelkopffibel). Pokojnik u desnoj ruci drži odulji predmet zaobljen na krajevima, čija je površina tretirana poput tkanine ili nekog drugog mekog materijala. Natpisno polje, koje se nalazi ispod niše s portretom, nema profilacije.

  • Restitucija: Aur(elio) Valerino excepto/ri Impp(eratorum) in officio memo/ri(a)e qui aput(!) civitatem / Nicomediensium fat/i munus complevit / vixsit(!) annis XXXII et [[VI]] / me(n)s(ibus) Aur(elius) Leontius vir / docen(arius)(!) et dec(urio) col(oniae) Salon(itanorum) / ex curatoribus eiusd/em civitatis filio dulc/issimo adque(!) obsequ/entissimo pater infeli/x qui quod primo mihi / hoc facere debuerat e/go feci.
  • Prijevod: Aureliju Valerinu, tajniku namjesnika (Dalmacije) kojeg je smrt snašla u Nikomediji. Živio je 32 godine i 6 mjeseci. Aurelije Leoncije, ducenat i dekurion kolonije Salone, bivši kurator, najdražem i najpoštovanijem sinu, ja nesretan otac, sam učinio što mi je bila dužnost (postavio spomenik).
Mozaički natpis o gradnji bazilika u Episkopalnom centru

Mozaički natpis o gradnji bazilika u Episkopalnom centru

  • 1. četvrtina 5. st.
  • Salona, Episkopalni centar
  • mramor
  • vis. 91 cm, šir. 111 cm

Posvetni natpis na mozaiku iz katedrale u Saloni, Basilica urbana, govori o gradnji nove bazilike na mjestu prijašnje i spominje Simferija i Hezihija, koji su zaslužni za gradnju bazilike. 

  • Restitucija: Nova post vetera / coepit Synferius(!) / (H)esychius eius nepos / c[u]m clero et populo [f]ecit / haec munera / domus PX(Christ)e grata / tene.
  • Prijevod: Novu poslije stare (bazilike) započeo je Simferije, njegov nećak Hezihije sa svećenstvom i narodom je završio. Kriste, ovu crkvu primi s ljubavlju.
Natpis svećenika Ivana

Natpis svećenika Ivana

  • 599. - 603. g.
  • Salona, Marusinac
  • vapnenac
  • Ploča 1: vis. 67 cm, šir. 100,5 cm
  • Ploča 2: vis. 88 cm, šir. 115 cm
  • Ploča 3: vis. 96 cm, šir. 143 cm

Nadgrobna ploča svećenika Ivana sastavljena je od tri ploče. Na početku prvog retka je križ, a na kraju posljednjeg retka hedera (list bršljana). Natpis ima veliko povijesno značenje iz nekoliko razloga. Ponajprije, spominje svećenika Ivana koji je bio čuvar bazilike sv. Anastazija na Marusincu u Solinu. Nadalje, spominje prokonzula Marcelina, vjerojatno kao namjesnika Dalmacije; taj Marcelin je po jednima nećak svećenika Ivana, po drugima njegov sin, a po trećima brat. Treće je značenje ovog natpisa u tome što je jedan od najkasnijih salonitanskih i dalmatinskih metričkih natpisa. Još jedna zanimljivost vezana uz ovaj natpis jest da je don Frani Buliću poslužio kao predložak za njegov nadgrobni natpis. 

  • Restirucija: † Hic iacit(!) Iohannes / peccatur(!) et in/dignus presbiter(!) // †Expleto annorum cir/culo quinto hunc(!) / sibi sepulcrum Io/hannis(!) condere iussit / Marcellino suo procon/sule nato germano prae/sente simul cunctosque(!) // nepotes(!) ornavit tumolum(!) / mente fideli defunctus acces/sit obsis(!) una cum coniuge natis / Anastasii servans reverenda / limina s(an)c(t)i tertio post decimum / Augusti numero mens(is) ind(ictionis).
  • Prijevod: Ivan, grešnik, tu leži, svećenik nedostojan toga. Godinam ispuniv svojim peti krug dobni za redom grob taj Ivan je dao, narediv, podignut sebi; rođeni brat mu Marcelin, prokonzul, nazočan bješe, uz njega, zajedno, bjehu i brojni nećaci svi mu. Umrijevši čistom je vjerom grobu tom ukras sad dao; priključi sad se, ko jamac, skupa sa suprugom, djeci čuvajuć pragove časne Anastaziju svetom. Mjeseca augusta, trinaestog dana po redu, za indikcije druge, vrijeme svog okonča vijeka.