Isa (Issa) je otočni grad i najznačajnija grčka kolonija u Hrvatskoj, čije se utemeljenje vezuje uz kolonizatorsku djelatnost Dionizija Starijeg, u prvoj polovini 4. st. pr. Kr. Utemeljena je u samom središtu Jadrana, na otoku Visu.

Grad je izgrađen u dubokoj viškoj uvali, nekoć zvanoj lukom sv. Jurja, na brijegu Gradina. Unutar zidina grad se terasasto spuštao prema moru, a prostor je bio raščlanjen brojnim ulicama u smjeru sjever-jug (stenopoi) te manjim brojem ulica u smjeru istok-zapad (plateiai), koje su tvorile pravilan raster grada podijeljen na stambene četvrti.

Grad su opasivali bedemi izrađeni od velikih kamenih blokova, koji su mu davali blago trapezoidan oblik. Kao otočni grad Isa je imala dobru luku izgrađenu od velikih kamenih blokova koji se i danas mogu vidjeti pod morem u južnom dijelu grada i mjestimice uokolo poluotoka Prirova.

Nekropole su se nalazile izvan grada, u neposrednoj blizini istočnih i zapadnih bedema. Na njima prevladavaju grobovi izrađeni od velikih kamenih ploča koje su okomito položene u zemlju, na način da formiraju kameni sanduk.

Za građanskog rata u Rimu sredinom 1. st. pr. Kr. Isa se svrstava na stranu Pompeja, a protiv Cezara. Dio sukoba prenio se i u Jadran, gdje je nakon bitke kod otoka Šćedra Pompejeva flota poražena te je Isa nakon toga, 47. g. pr. Kr., izgubila samostalnost. S nastupom rimske vlasti Isa je ipak nastavila svoj prosperitet, koji se ponajviše ogleda u zamahu graditeljstva; tako se u južnom dijelu grada, u blizini mora, grade javne terme, koje zauzimaju prilično velik prostor. Do sada su definirani: kaldarij, tepidarij, frigidarij, prefurnij, apoditerij te skladišni prostor.

Oko 20. g. po. Kr. u Isi je boravio Druz, sin cara Tiberija, koji je ondje dao sagraditi vježbalište. O tome znamo iz jednog natpisa pronađenog u Isi (izložen u lapidariju Arheološkog muzeja u Splitu), a njegov boravak u Iliriku, kako bi se priviknuo vojničkom životu i stekao naklonost vojnika, potvrđuje i Tacit.

Isu izvori ponovno spominju uz događaje vezane za pokušaj pobune protiv cara Klaudija. Godine 42. namjesnik rimske provincije Dalmacije Lucije Aruncije Marko Furije Kamilo Skribonijan (Lucius Arruntius Marcus Furius Camillus Scribonianus) je uz pomoć nekih senatora pokušao podignuti pobunu protiv cara, no prevrat nije uspio pa on bježi u Isu, gdje ga je, prema Tacitu, ubio vojnik Volaginije.

Osim već spomenutih građevina Isa je imala i trijem, koji se nalazio u obalnom dijelu grada. To je razvidno iz natpisa na kojem se spominje da ga je dao obnoviti Kvint Numerije Ruf, koji je 56. g. pr. Kr. bio pučkim tribunom u Rimu.

Isejski teatar sagrađen je vjerojatno u 1. st. po. Kr. na poluotočiću Prirovo. Bio je orijentiran prema jugu. Njegovi ostatci danas se ne vide u cijelosti, jer su u 16. stoljeću nad njime franjevci konventualci podigli samostan.

Razdoblje kasne antike i ranoga srednjeg vijeka u povijesti Ise velika su nepoznanica jer nema mnogo pisanih izvora, a ni materijalnih ostataka, što je posljedica nedovoljne istraženosti. U 6. st. spominje je Stjepan Bizantinac u djelu Ethnika, a u 10. st. spominju je Ivan Đakon i Konstantin Porfirogenet.

Priručna zbirka Issa smještena je u Visu, u utvrdi Gospina batarija, sagrađenoj početkom 19. st., za austrijske uprave. Unutar zbirke nalazi se bogata arheološka građa koju čine predmeti podvodne arheologije, pretpovijesnog i helenističkog razdoblja. 

U zbirci se čuva više od 4211 predmeta. Nastala je na temelju arheoloških istraživanja na prostoru antičke Ise, otokâ Visa, Biševa, Sveca i Palagruže te u akvatoriju ovih otoka, potom otkupom građe i pojedinih zbirki te manjim dijelom donacijama. Dok je isejska građa bila dijelom Antičkog odsjeka Arheološkog muzeja u Splitu, njome se bavio Mladen Nikolanci, a od 1984. godine, kada je ustrojena Grčko-helenistička zbirka, Branko Kirigin. Issa je navedena kao muzejski lokalitet u Statutu Arheološkog muzeja u Splitu od 1988. U Statutu iz 1996. imenu je dodan naziv zbirka. Boris Čargo je tako prvi kustos samostalno ustrojene Priručne zbirke i lokaliteta Issa.

Godine 2005. Priručna zbirka Issa obogaćena je predmetima iz novije i suvremene povijesti. Te je godine u prisutnosti djelatnika Ministarstva kulture, Hrvatskoga povijesnog muzeja u Zagrebu i djelatnika Arheološkog muzeja u Splitu obavljena primopredaja građe koja je bila u posjedu Hrvatskoga povijesnog muzeja, kao što su različiti dokumenti novije i suvremene hrvatske povijesti, oružje i predmeti iz suvremene viške povijesti. Ti su predmeti preneseni na Arheološki muzej u Splitu, s ciljem da se izlože u prostoru predviđenom za tu svrhu, te se tako obogati muzejski postav u Gospinoj batariji.