Collection and Issa site

 

Povijesni pregled

Isa (Issa) je otočni grad i najznačajnija grčka kolonija u Hrvatskoj, čije se utemeljenje vezuje uz kolonizatorsku djelatnost Dionizija Starijeg, u prvoj polovini 4. st. pr. Kr. Utemeljena je u samom središtu Jadrana, na otoku Visu. 
Grad je izgrađen u dubokoj viškoj uvali, nekoć zvanoj lukom sv. Jurja, na brijegu Gradina. Unutar zidina grad se terasasto spuštao prema moru, a prostor je bio raščlanjen brojnim ulicama u smjeru sjever-jug (stenopoi) te manjim brojem ulica u smjeru istok-zapad (plateiai), koje su tvorile pravilan raster grada podijeljen na stambene četvrti. 
Grad su opasivali bedemi izrađeni od velikih kamenih blokova, koji su mu davali blago trapezoidan oblik. Kao otočni grad Isa je imala dobru luku izgrađenu od velikih kamenih blokova koji se i danas mogu vidjeti pod morem u južnom dijelu grada i mjestimice uokolo poluotoka Prirova. 
Nekropole su se nalazile izvan grada, u neposrednoj blizini istočnih i zapadnih bedema. Na njima prevladavaju grobovi izrađeni od velikih kamenih ploča koje su okomito položene u zemlju, na način da formiraju kameni sanduk.
Za građanskog rata u Rimu sredinom 1. st. pr. Kr. Isa se svrstava na stranu Pompeja, a protiv Cezara. Dio sukoba prenio se i u Jadran, gdje je nakon bitke kod otoka Šćedra Pompejeva flota poražena te je Isa nakon toga, 47. g. pr. Kr., izgubila samostalnost. S nastupom rimske vlasti Isa je ipak nastavila svoj prosperitet, koji se ponajviše ogleda u zamahu graditeljstva; tako se u južnom dijelu grada, u blizini mora, grade javne terme, koje zauzimaju prilično velik prostor. Do sada su definirani: kaldarij, tepidarij, frigidarij, prefurnij, apoditerij te skladišni prostor.
Oko 20. g. po. Kr. u Isi je boravio Druz, sin cara Tiberija, koji je ondje dao sagraditi vježbalište. O tome znamo iz jednog natpisa pronađenog u Isi (izložen u lapidariju Arheološkog muzeja u Splitu), a njegov boravak u Iliriku, kako bi se priviknuo vojničkom životu i stekao naklonost vojnika, potvrđuje i Tacit.
Isu izvori ponovno spominju uz događaje vezane za pokušaj pobune protiv cara Klaudija. Godine 42. namjesnik rimske provincije Dalmacije Lucije Aruncije Marko Furije Kamilo Skribonijan (Lucius Arruntius Marcus Furius Camillus Scribonianus) je uz pomoć nekih senatora pokušao podignuti pobunu protiv cara, no prevrat nije uspio pa on bježi u Isu, gdje ga je, prema Tacitu, ubio vojnik Volaginije.
Osim već spomenutih građevina Isa je imala i trijem, koji se nalazio u obalnom dijelu grada. To je razvidno iz natpisa na kojem se spominje da ga je dao obnoviti Kvint Numerije Ruf, koji je 56. g. pr. Kr. bio pučkim tribunom u Rimu.
Isejski teatar sagrađen je vjerojatno u 1. st. po. Kr. na poluotočiću Prirovo. Bio je orijentiran prema jugu. Njegovi ostatci danas se ne vide u cijelosti, jer su u 16. stoljeću nad njime franjevci konventualci podigli samostan.
Razdoblje kasne antike i ranoga srednjeg vijeka u povijesti Ise velika su nepoznanica jer nema mnogo pisanih izvora, a ni materijalnih ostataka, što je posljedica nedovoljne istraženosti. U 6. st. spominje je Stjepan Bizantinac u djelu Ethnika, a u 10. st. spominju je Ivan Đakon i Konstantin Porfirogenet.

 

Pregled zbirke

Priručna zbirka Issa smještena je u Visu, u utvrdi Gospina batarija, sagrađenoj početkom 19. st., za austrijske uprave. Unutar zbirke nalazi se bogata arheološka građa koju čine predmeti podvodne arheologije, pretpovijesnog i helenističkog razdoblja. 
U zbirci se čuva više od 4211 predmeta. Nastala je na temelju arheoloških istraživanja na prostoru antičke Ise, otokâ Visa, Biševa, Sveca i Palagruže te u akvatoriju ovih otoka, potom otkupom građe i pojedinih zbirki te manjim dijelom donacijama. Dok je isejska građa bila dijelom Antičkog odsjeka Arheološkog muzeja u Splitu, njome se bavio Mladen Nikolanci, a od 1984. godine, kada je ustrojena Grčko-helenistička zbirka, Branko Kirigin. Issa je navedena kao muzejski lokalitet u Statutu Arheološkog muzeja u Splitu od 1988. U Statutu iz 1996. imenu je dodan naziv zbirka. Boris Čargo je tako prvi kustos samostalno ustrojene Priručne zbirke i lokaliteta Issa.
Godine 2005. Priručna zbirka Issa obogaćena je predmetima iz novije i suvremene povijesti. Te je godine u prisutnosti djelatnika Ministarstva kulture, Hrvatskoga povijesnog muzeja u Zagrebu i djelatnika Arheološkog muzeja u Splitu obavljena primopredaja građe koja je bila u posjedu Hrvatskoga povijesnog muzeja, kao što su različiti dokumenti novije i suvremene hrvatske povijesti, oružje i predmeti iz suvremene viške povijesti. Ti su predmeti preneseni na Arheološki muzej u Splitu, s ciljem da se izlože u prostoru predviđenom za tu svrhu, te se tako obogati muzejski postav u Gospinoj batariji.

 

Lokaliteti

01jpg

Pogled na brijeg Gradinu, sa shematski prikazanim protezanjem bedema grada Ise i smještajem pojedinih lokaliteta. Grad je podignut u 4. st. pr. Kr., orijentiran je prema jugu i terasasto se spušta prema moru. Blaga kosina brijega Gradine omogućila je lako trasiranje i građenje grada prema ortogonalnim načelima planiranja. Sljubljujući se s morem, od Gradine se nastavlja manji kopneni produžetak, poluotok Prirovo, koji s istočne strane poput lukobrana zatvara najzapadniji dio viške uvale. Naslonivši grad na morsku obalu, graditelji su taj prostor, sjajno zaštićen od svih vjetrova, iskoristili za luku i zaštitu svojih brodova.

 

2jpg

Zračni pogled na ulicu s kanalom u jugoistočnom dijelu Ise. Ulica se proteže u smjeru sjever-jug (stenopos). Građena je od velikih kamenih ploča koje tvore nogostupe naslonjene uz istočni i zapadni dio ulice, između kojih se nalazi kanal za oborinske vode.

 

3jpg

Pogled na unutarnje lice istočnih zidina Ise. Isejske zidine građene su u 4. st. pr. Kr. Širina im je iznosila oko 2,4 m, a grad njihovim protezanjem dobiva pravokutan oblik. Zidine su građene u tehnici emplekton, što znači da im je unutarnje i vanjsko lice bilo izrađeno od većih pravilno klesanih kamenih blokova, između kojih se umetala kamena ispuna od nepravilnog manjeg kamenja. 

 

4a_jpg

Pogled na helenističke grobove na jugozapadnoj nekropoli Ise. Jugozapadna nekropola ili, prema mjesnom toponimu, Martvilo, nalazi se u jugozapadnom dijelu duboke uvale nekoć zvane uvalom sv. Jurja. Smještena je uz jugozapadni dio gradskih zidina, u udolini pri dnu dvaju viških brjegova, Bandirice i Gradine, koji u samome spoju u podnožju stvaraju blagi i prilično širok dolac. Na jugozapadnoj nekropoli prevladavaju grobovi izrađeni od velikih kamenih ploča koje su okomito položene u zemlju, na način da formiraju grobnu raku, a iznad njih je poklopnica, koja može biti u jednom komadu ili sastavljena od dva ili tri dijela. Dno groba nije popločano, nego je pokojnik polagan izravno na zemlju ili katkada na sitno morsko žalo.

 

4b_jpg

Helenistička grobnica na jugoistočnoj nekropoli Ise. Najčešći grob je u obliku kamenog sanduka s pokrovom od kamenih ploča.

 

5a_jpg

Izgled rimskih termi prije rušenja 1945. godine. Isejski termalni kompleks podignut je u južnom dijelu grada, u blizini mora, i zauzima prilično veliko područje. Pojedini zidovi su do završetka Drugoga svjetskog rata bili sačuvani u visini od oko 3 m, kad ih je srušila engleska vojska. 
Prvotne terme grade se u 1. st. po. Kr., no u drugoj polovici tog stoljeća značajno se proširuju. Danas je poznat izgled većeg dijela termi.

 

5b

Pogled na istočni dio termalnog kompleksa. U istočnom dijelu termi nalaze se frigidarij s bezenima (frigidarium), ulazni prostor, svlačionica (apoditerium) te ostatci prostorije koja se grijala (tepidarium).

 

5c

Rekonstrukcija rimskih termi, prema Borisu Čargu.

 

 

5d_jpg

Detalj podnog mozaika na termama u ulaznom prostoru.

 

6_jpg

Pogled na dio vanjskog zida rimskog teatra. Isejski teatar sagrađen je na poluotočiću Prirovo u 1. ili 2. st. po. Kr. Ostatci isejskog teatra danas se ne vide u cijelosti jer su u 16. stoljeću nad njime franjevci konventualci podigli samostan. To istodobno svjedoči kako su ostatci teatra bili dobro očuvani te su statički mogli podnijeti zidine samostana koji je nad njime sagrađen. Od isejskog teatra danas je vidljiv samo dio vanjskog polukružnog zida gledališta sa sačuvanim frizom. U podrumu samostana sačuvan je dio presvođenog hodnika koji je služio kao nosač gornjih redova kamenih sjedala u gledalištu. Drugi arhitektonski dijelovi teatra su pod zemljom. Kao i svi antički teatri tako se i isejski sastoji od tri glavna dijela: gledališta (cavea), orkestre (orchestra) i pozornice (scaenae frons).