Kasnoantička zbirka


U nemirnim vremenima 4. i 5. st., dok Rimsko Carstvo potresaju krize, na obalnom dijelu Dalmacije situacija je mirna, a Salona kao glavni grad provincije doživljava vrhunac razvoja. Doseljenici iz različitih dijelova Carstva u potrazi za boljim životom naseljavaju Dalmaciju, osobito tijekom 3. i 4. st., a Salona se, smještena daleko od granica Carstva, na povoljnom geografskom položaju, okrenuta Mediteranu, razvija u veliko gospodarsko i društveno središte. 

U Kasnoantičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu čuvaju se spomenici različitih kategorija koji prikazuju raznovrsne aspekte života u tom razdoblju na području Dalmacije. Najveći broj spomenika je iz Salone i njezine okolice, potom iz Splita, a s manjim brojem nalaza zastupljeni su lokaliteti u zaleđu Salone te na dalmatinskim otocima. Datirani su većinom od početka 4. st. do najdalje sredine 6. st. Izvor su spoznaja o arhitekturi, umjetnosti, vjeri, vojsci i svakodnevnim aktivnostima ljudi tog vremena. 

U lapidariju Muzeja izloženi su brojni kameni spomenici, uglavnom arhitektonski ulomci, nadgrobni spomenici i sarkofazi. Kvalitetom izrade, monumentalnošću i simbolikom istaknuto mjesto među salonitanskim spomenicima zauzima sarkofag Dobrog pastira datiran u početak 4. st., s alegorijskim prikazom Isusa Krista u središnjem polju. Nešto kasnije, u drugu polovicu 4. st., datira se sarkofag s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora, koji se od 14. do početka 20. st. nalazio u samostanu sv. Frane u Splitu, a u njemu su bile pohranjene relikvije sv. Feliksa. Istom vremenu pripada i reljef s personifikacijom grada Salone (Tyhe Salonitana), koji je kao simbol blagostanja bio postavljen u luku gradskih vrata; spomenik je primjer uporabe poganskih motiva u doba afirmiranog kršćanstva, no u ovom kontekstu prikaz gubi pogansko religijsko značenje, a zadržava samo simboličko. Interijeri crkava, osobito u 6. st., bili su ukrašeni raskošnim mramornim namještajem i arhitektonskom plastikom, često s motivima križa, kristograma i različitim dekorativnim elementima. Takvi su stupovi s kapitelima iz krstionice salonitanske katedrale, oltarne pregrade i menze iz salonitanskih crkava.

Splitska su posebnost sfinge pronađene unutar Dioklecijanove palače. Onamo su dopremljene za dekoriranje Palače prema želji cara Dioklecijana, koji je bio zaljubljenika u Egipat i egipatsku kulturu, te su postale jednim od prepoznatljivih simbola Splita. Jedna od njih, izložena u Arheološkome muzeju u Splitu,  pripadala je faraonu Amenofisu III., a izrađena je oko 1400. g. pr. Kr., što se iščitava na natpisima u kartušama na poprsju i postamentu sfinge.

U izložbenoj dvorani Arheološkog muzeja izloženi su predmeti rabljeni u kućanstvu i svakodnevnom životu, u vojsci i liturgiji, primjerice keramičko i stakleno posuđe, brojne svjetiljke koje su na središnjem polju ukrašene različitim motivima, uglavnom kršćanskim simbolima i alegorijskim prikazima.

Predmeti korišteni u liturgiji, poput kadionice iz Crkvine-Klapavice kod Solina, srebrne žlice s natpisom Mattheus, koštanog češlja s prikazom Isusa Krista i sv. Petra i Pavla ili relikvijari,  svjedoče o bogatom vjerskom životu na salonitanskome području u kasnoantičko vrijeme. Kršćanske motive nalazimo i na predmetima svakodnevne uporabe, poput posuđa ili dijelova nošnje te na utezima za mjerenje gdje se uz oznaku težine često nalazi križ kao jamstvo njihove točnosti. Nakit, fibule, pojasne garniture iz tog razdoblja proizvodile su se u Saloni, ali pod stilskim utjecajima istočnorimskog područja. Značajke tih nalaza su raznovrsnost i nekonvencionalnost koja je vjerojatno proizašla iz miješanja različitih ukusa i običaja Istočnog i Zapadnog Carstva pod snažnim utjecajem germanskih plemena. 

Sarkofag Dobrog pastira

Sarkofag Dobrog pastira

  • 310. - 330. g.
  • Salona, Manastirine
  • mramor
  • poklopac: duž. 266 cm, šir. 134 cm, vis. 102 cm; sanduk s bazom: duž. 253 cm, šir. 138 cm, vis. 130 cm

Na prednjoj strani sarkofaga nižu se tri scene; s lijeve strane prikazana je žena na visokoj bazi s djetetom u ruci, okružena skupinom ljudi. Na desnom kraju prednje strane prikazan je muškarac kao filozof, sa svitkom u ruci i svežnjem svitaka uz lijevu nogu. Najvažniji prizor je onaj središnji, gdje je prikazan Isus Krist kao Dobri pastir, s ovcom na ramenima, a uz njega su još dvije ovce. Motiv Dobrog pastira čest je u kršćanskoj umjetnosti, a prikazuje Isusa koji čuva vjernike i njihove duše i nikada ih ne napušta.

Sarkofag s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora

Sarkofag s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora

  • druga polovica 4. st.
  • Split, samostan sv. Frane
  • mramor
  • duž. 220 cm, šir. 68 cm, vis. 56 cm

Sarkofag se od 14. do početka 20. st. nalazio u samostanu sv. Frane u Splitu i u njemu su do početka 15. st. bile pohranjene relikvije sv. Feliksa. Odande je prenesen u Arheološki muzej u Splitu. Pretpostavlja se da je iz Salone. Na prednjoj strani sarkofaga prikazan je starozavjetni motiv bijega Izraelaca pred Egipćanima, a sastoji se od dvije skupine figura: Izraelci u bijegu s Mojsijem na čelu, koji im otvara put kroz Crveno more, i Egipćani, na čelu s faraonom u dvopregu, koji ih progone. Sa stražnje strane sarkofaga u središnjem je polju prikazana orantica, žena koja moli raširenih ruku, a lijevo i desno od nje su likovi muškaraca, vjerojatno apostola. Na desnoj bočnoj strani je Kristov monogram između dva apostola, a na lijevoj ukras s motivom riblje ljuske.

Reljef s personifikacijom grada Salone (Tyche ili Fortuna Salonitana)

Reljef s personifikacijom grada Salone (Tyche ili Fortuna Salonitana)

  • 4. st.
  • Salona, gradska vrata (Porta Caesarea)
  • vapnenac
  • vis. 102 cm, šir. 56 cm, deb. 44 cm

Reljef je bio ugrađen u luk gradskih vrata u Saloni. Žena, koja simbolizira grad Salonu, prikazana je s krunom u obliku gradskih bedema na glavi kako se lijevom rukom naslanja na punu posudu za mjerenje žita (modius), koja simbolizira blagostanje, a u desnoj ruci drži zastavu s kraticom imena grada, M I V S F (Martia Iulia Valeria Salona Felix).

Kapitel iz salonitanske katedralne krstionice

Kapitel iz salonitanske katedralne krstionice

  • 6th cent. AD
  • Salon
  • marble
  • height 47 cm, the largest. ex. 58 cm

The capital made with the à jour technique is lavishly decorated with plant (vine, oak), animal (peacock, thrush) and fantastic (griffin) motifs.

Sfinga

Sfinga

  • izrada: oko 1400. g. pr. Kr.; uporaba: kraj 3. st., poč. 4. st.
  • Split, palača Cindro
  • vapnenac
  • duž. 151 cm, vis. 44 cm, šir. 45 cm

Sfinga je dopremljena iz Egipta za potrebe dekoriranja Dioklecijanove palače krajem 3. i početkom 4. st. Sfinga je mitološko, fantastično biće, najčešće s tijelom lava i glavom žene. Skulpture sfinge postavljane su uz grobnice faraona i uz hramove posvećene egipatskim božanstvima. 

Na grudima i postolju sfinge urezani su natpisi u kartušama s oba imena faraona Amenofisa III. (Men-neb-Re i Imen-hotep-heka-was), kojemu je sfinga pripadala. Budući da se na grudima vladar spominje kao izabranik Amona-Rea, možda je sfinga prvotno bila namijenjena jednome od Amonovih hramova u Tebi.

Svjetiljka

Svjetiljka

  • 4. st.
  • Salona 
  • keramika
  • vis. 4,8 cm, duž. 16 cm; šir. 16 cm

Svjetiljka sa četiri otvora za plamen, konkavnog diska, na kojem je prikaz dviju riba i pet kruhova, koji simboliziraju čudo umnažanja kruha i ribe kojim je Isus Krist nahranio okupljeno mnoštvo. Otvor za ulijevanje ulja i zrak je u obliku četverolisne rozete. Uz rub diska nalazile su se tri vrpčaste ručke za vješanje, od kojih je sačuvana jedna. Dno je blago konkavno.

Svjetiljka

Svjetiljka

  • kraj 4. st., 5. st.
  • Salona
  • keramika 
  • duž. 14,9 cm; šir. 8,7 cm; vis. 5,5 cm

Na središnjem disku svjetiljke prikazane su dvije ribe, a rameni dio reljefno je ukrašen motivima koncentrične kružnice, šesterolisne rozete i kvadratima s upisanom kružnicom. Riba je jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih kršćanskih simbola kojima se ukazivalo na Isusa Krista. Grčka riječ za ribu tumačila se kao niz početnih slova grčkih riječi koje u prijevodu znače Isus Krist, sin Božji, Spasitelj.

Kadionica

Kadionica

  • 6. st.
  • Crkvina - Klapavice kod Klisa
  • bronca
  • vis. (bez lanca) 14,5 cm, vis. (s lancem) 31. cm, pr. 7,3 cm 

Izvrsno očuvana kadionica pronađena je prigodom arheoloških istraživanja na lokalitetu Crkvina - Klapavice kod Klisa 1906. godine, s vanjske strane apside ranokršćanske crkve. Ima arhitektonski oblik heksagonalne centralne građevine s piramidalnim šesterostranim krovom, u donjem dijelu rastvorenim nizom arkada (poput mauzoleja ili krstionice). Sastavljena je od tri dijela: heksagonalne posude u kojoj se palila mirisna tvar (tamjan ili neka zamjena za tamjan), poklopca i tri lanca. Kadionica je vjerojatno koptski rad iz 6. stoljeća.

Ulomak češlja s prikazom Krista i apostola

Ulomak češlja s prikazom Krista i apostola

  • 5. st.
  • Salona, istočno od Porta Caesarea, u blizini Episkopalnog centra
  • kost
  • duž. 3,2 cm, vis. 6 cm,  deb. 0,9 cm

Ulomak češlja s figuralnim prikazom u reljefu. S obje strane češlja nalazio se prikaz Krista s apostolima, ali sačuvan je samo središnji dio. S jedne strane Krist sjedi na tronu s otvorenim diptihom u lijevoj ruci. Desno od njega je apostol Pavao. Na drugoj strani sačuvan je dio Kristove figure s podignutom rukom i dva prsta, a uz njega stoji apostol Petar. Na izgubljenom dijelu češlja vjerojatno su bili prikazani ostali apostoli. 

Fibula

Fibula

  • 6. st.
  • Split, Trstenik
  • srebro
  • vis. 2,1 cm, duž. 4,2 cm

Fibula u obliku lavice s naznačenim atributima ženke pripisuje se ranobizantskoj umjetnosti, a pripada skupini u to vrijeme dobro prihvaćenih životinjskih fibula. Krzno na tijelu lavice prikazano je valovitim urezanim linijama.