Srednjovjekovna zbirka


Predmeti iz srednjovjekovne zbirke potječu od kraja 4. do 12. st. Zbirku čine nalazi nakita iz grobova (naušnice, sljepoočničarke, prstenje, dugmad, ogrlice, pojasne kopče), ratnička oprema (franački mačevi i koplja) te starohrvatska pleterna skulptura koja je resila unutrašnjost crkava. Zbirka čuva spomenike važne za povijest hrvatske države, među kojima je i ulomak zabata oltarne ograde s imenom hrvatskog vladara Trpimira. Starohrvatska zbirka nastala je neumornim radom don Frane Bulića (link na Povijest muzeja).

Kasna antika je doba krize Zapadnorimskog Carstva koje više ne može sačuvati granice od invazije susjednih novopridošlih plemena (Istočni i Zapadni Goti, Vandali, Svebi, Alamani, Franci, Langobardi i dr.). Presudan događaj oko 375. g. (nazvan velika seoba naroda) bila je provala nomadskih ratničkih plemena iz Azije, pod dominacijom Huna, koja je pokrenula germanska plemena preko granica Zapadnorimskog Carstva. Istočni Goti 493. g. uspostavljaju svoju državnu vlast u Italiji. Dalmacija i Savija dolaze pod vlast Istočnogotske države sa sjedištem civilne i vojne uprave u Saloni. Razdoblje mirne i tolerantne ostrogotske vlasti traje od kraja 5. st. do 537. g., kada Dalmacija dolazi u okrilje Istočnorimske države.

U drugoj polovini 6. st., nova grupa nomada ratnika pod vlašću Avara pokrenula je seobu slavenskih plemena iz njihove pradomovine između gornje Labe, Odre, Baltičkog mora, Dnjepra i Karpata. Centar avarske države bio je u Panoniji. Padom Sirmia 582. g. Avarima i Slavenima otvaraju se putevi prema Dalmaciji te oni u valovima prodiru prema jugu. Nekoliko desetljeća nakon seobe Slavena seli i pleme Hrvata iz Bijele Hrvatske na gornjoj Visli, dolazi u Dalmaciju, oslobađa slavensko pučanstvo avarske vlasti i trajno se naseljava u zaleđu dalmatinskih gradova. Pod naletom novopridošlih plemena Salona pada u prvoj polovici 7. st., a gasi se život i u Naroni. Stanovništvo bježi, tražeći utočište na otocima i utvrđenim gradovima (Dioklecijanova palača). Pod bizantskom vlašću ostaju Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor i otoci Krk, Cres, Rab i Osor, u 9. st. organizirani u bizantsku temu Dalmaciju kao važna uporišta na plovnom putu Jadranom.

U prvim stoljećima nakon doseljenja, od decentraliziranih teritorijalnih zajednica kojima upravljaju rodovski poglavari, stvara se jezgro hrvatske države pod zajedničkom vlašću kneza u porječima Cetine, Krke i Zrmanje s centrima u Biogradu, Ninu, Solinskom polju i Kninu.

Početkom 9. st., moćna Franačka država Karla Velikog postala je zapadni susjed Hrvata, a mirom u Aachenu 812. g. podijelila je s Bizantom interesne sfere u negdašnjoj rimskog provinciji Dalmaciji. Dalmatinski gradovi pripali su Bizantu, a hrvatski teritorij je došao pod franačku upravu. Od polovice 9. st., hrvatski vladari se osamostaljuju i izmiču franačkom utjecaju.

Voditelj zbirke je viši kustos Ante Piteša.

Križić – privjesak

Križić – privjesak

  • 2. pol. 5. - 6. st.
  • Salona, Manastirine
  • zlato, almandin
  • vis. 3,3 cm, šir. 1,4 cm

Zlatni križić u koji su uloženi crveni almandini, povrh križića petlja, a na donjem kraju vertikalnog kraka tri petljice na lančićima od zlatne žice, na jednom je nekad visio zeleni smaragd. Zbog načina na koji je ukrašen ovaj privjesak, vjerojatno nije proizveden od germanskih zlatara doba seobe naroda, iako je možda mogao biti u gotskoj upotrebi za vrijeme njihova boravka u Dalmaciji. Križić malih dimenzija od zlatnog lima s namjenom amuleta nema direktnih analogija u nas, ali je blizak zlatnom prstenu u Stobima, koji direktnu analogiju ima u Siriji u blagu Tortosa, datiranom u 4-5. st., pa se mora pripisati istočnorimskom zlatarstvu.

Fibula u obliku cikade

Fibula u obliku cikade

  • 5 st.
  • Narona (Vid kod Metkovića)
  • bronca
  • šir. 2,2 cm, duž. 2,5 cm

Fibula (kopča) u obliku cikade raširenih krila. Dva kosa reljefna rebra odvajaju krila, dok na trupu dvije urezane linije odvajaju trup i glavu. Na zaobljenoj glavi jedna urezana linija je dijeli na dvije polovice. S donje strane sačuvani su kukica za kvačenje igle i dio mehanizma za spiralu.

Tirinška fibula

Tirinška fibula

  • 6. st.
  • Salona
  • pozlaćeno srebro
  • duž. 4,3 cm, vis. 1,5 cm

Tirinška lučna fibula sa zaglavnom pločicom u obliku nasuprotno postavljenih lunula. Ukrašena je rovašenim ornamentom dvaju odvojenih polumjeseca. Rub lunula ukrašen je sitnim punciranim trokutima. Kratki, blago izvijeni luk ima naglašenu središnju vrpcu s ukrasom žigosanih trokutića, prostor između vrpce i ruba luka ukrašen je nizom polumjeseca ispunjenih punciranim točkicama. Na luk se nadovezuje romboidna nožica ukrašena kosim, prelomljenim paralelnim brazdama; u središnjem je rombu križ. Nožica završava zmijskom glavicom s istaknutim očima ukrašenom rovašenjem i punciranjem. Na stražnjoj strani sačuvana je spirala i kuka za zapinjanje igle, koja nedostaje.

Prsten

Prsten

  • 6. st.
  • Vid
  • zlato
  • duž. 2,9 cm, pr. 2,5 cm, duž. krune 1,4 cm, šir. 1,2 cm, vis. 0,6 cm, tež. 8,5 g.

Karika prstena od zlatnog lima ima naglašen središnji hrbat i oštro zakošene bočne strane, nije puno lijevana, već najvjerojatnije iskovana na matrici. Prema ramenima karika se širi, hrbat je izglađen, te je karika zalemljena uz unutrašnji rub uže stranice pravokutne krune. Kruna u donjem dijelu ima profilirano rebro i izgleda kao kutijica za kamen koji sada nedostaje. Gornji rub je raskovan kako kamen ne bi ispadao. Na vrhu duže stranice krune uhvaćen je mali tuljac s okruglim otvorom čiji rub je optočen filigranskom žicom s granulama. Uz obje bočne strane tuljca zalemljene su dvije spiralno svinute žice oblika slova S. Uz gornji i donji rub stožastog tuljca probušena je po jedna rupica kroz koju je provučena i svezana zlatna žica koja je branila da sadržaj (dragi kamen ili biser) ispadne iz tuljca.

Koštani tuljac

Koštani tuljac

  • kraj 8.- 9. st.
  • Solin (?)
  • kost
  • duž. 8,2 cm, pr. šireg kraja 1,5 x 1,1 cm, pr. užeg kraja 1,2 x 0,9 cm

Tuljac je izrađen od komada blago zakrivljenog, odrezanog i u sredini prošupljenog roga, otvorenog na oba kraja. Gornji otvor elipsastog oblika širi je od donjeg, uskog otvora, koji je vjerojatno bio zapečaćen drvom ili nekim drugim materijalom, tako da sadržaj ne ispada iz tuljca. Uz gornji otvor probušene su četiri nasuprotno postavljene rupice koje su služile za provlačenje kožne vrpce kako bi se futrola mogla objesiti oko vrata ili za pojas. Cijeli rog je urešen geometrijski graviranom dekoracijom. Tri para horizontalnih vrpca, pri vrhu, u sredini i na dnu, dijele cilindričnu plohu tuljca na dva veća dekorativna polja. Horizontalne vrpce urešene su nasuprotno graviranim trokutićima, tako da istaknuta ploha negdje tvori niz rombova, a negdje cik-cak motiv, ovisno o pravilnosti rasporeda trokutića. Dva veća polja urešena su urezanim paralelnim linijama koje tvore rombove; u gornjem polju je niz od tri, a u donjem niz od dva na vrhovima spojena romba. Unutar većih rombova ugravirani su manji, ispunjeni šrafiranim linijama. Međuprostori između rombova ostavljeni su neukrašeni, tako da plohe čine šaru od nasuprotno postavljenih trokuta; u gornjem polju ih je šest, u donjem su četiri.

Trojagodna naušnica

Trojagodna naušnica

  • kraj 12.- 15. st.
  • Mokro Polje – Crkvina
  • srebro
  • vis.=3,1 cm, jagoda: pr.=0,9 cm, karičica: pr.=3,1 cm

Trojagodna naušnica izrađena je tehnikama filigrana, granulacije i na proboj. Bočne strane jagoda čine dvije pločice u obliku osmerolatičnog cvijeta s osam granuliranih pupoljaka na vrhovima, povezanih filigranskom mrežom lukova i trokutića koji čine heksagonalne elemente na središnju vertikalnu os ukrašenu granulama. Uz jednu bočnu jagodu omotana je filigranska nit, na drugoj je ušica za udijevanje kukice na kraju karike. Na karičicu između jagoda uzdužno su zalemljene četiri niti žice koje su vertikalno omotane gustom, tankom filigranskom niti.

Ulomak zabata oltarne ograde

Ulomak zabata oltarne ograde

  • sredina 9. st.
  • Solin, Rižinice
  • vapnenac
  • šir. 54 cm, vis. 37 cm, deb. 13-18 cm

Zabat s kojeg potječe ovaj ulomak pripadao je oltarnoj ogradi u adaptiranoj jednobrodnoj ranokršćanskoj crkvi s jednom širokom polukružnom apsidom koja se nalazila u sklopu prvoga poznatog benediktinskog samostana u Hrvatskoj kneževini koji je osnovao knez Trpimir. Zabat s imenom kneza Trpimira jedan je od ključnih spomenika i kronološki je reper za komparacije s drugim predromaničkim reljefima nastalim oko polovice 9. st. kao i za datiranje crkvenih objekata u kojima su pronađeni. Sačuvana je lijeva stopa zabata s dubokim utorom na lijevom boku za umetanje grede. Rubno, udubljeno polje, ukrašeno je motivom kuka izduženih, tankih nožica s plitkim žlijebom po sredini i spiralnim zavojnicama. Kuke se u donjem dijelu dodiruju nožicama kao i zavojnicama na vrhu. Drugo polje zauzima masivan, istaknuti kimatij (niz stiliziranih listova), gotovo okomito zasječen prema polju s kukama, a blago koso prema trokutastom, glavnom polju, od kojega je odijeljen istaknutom letvicom. U donjem vrhu trokutastog polja sačuvan je rep pauna s istaknutim rebrom. po sredini i kosim zarezima složenim na riblju kost. Na plitko istaknutom luku sačuvan je početak natpisa: PRO DUCE TREPIME(ro ...). (Prijevod: Za kneza Trpimira ...).

Ulomak pluteja oltarne ograde

Ulomak pluteja oltarne ograde

  • 11. st.
  • Solin, Majdan
  • vapnenac
  • vis. 77 cm, šir. 23 cm, deb. 5-8 cm

Dva ulomka bočne letve tankog pluteja (uspravne ploče) spojenih po lomu. Na bočnoj stranici sačuvani su ostaci pluteja. Unutar jednostavnog okvira letve u okomitom nizu četiri puta se ritmički ponavlja dvopruta mreža od dviju dijagonalno prepletenih zaobljenih elipsa, odvojenih trima praznim plohama. Kroz mrežu elipsa provučene su dvije vrpce koje se križaju u središtu elipsa te se oštro lome uz rubove okvira čineći tri romba. Vrpce u kutovima okvira završavaju parom sučelice postavljenih pasjih glavica sa šiljastim uhom, naglašenim okom i rastvorenim čeljustima iz kojih izlaze nasuprotno svinuti jezici kojima se dodiruju. Geometrijska mreža vrlo je precizno izvedena, na križištima dijagonalnih vrpca u središtu elipsa prazni prostori formiraju četiri mala romba.

Čaša

Čaša

  • 14.- 15. st.
  • Nevesinje
  • gstaklo
  • vis. 8,4 cm, dno: pr. 4,8 cm, obod: pr. 6,8 cm

Potpuno sačuvana staklena čaša tipa Krautstrunk, od prozirnog zelenkastog stakla. Blago je zaobljenog oblika, užeg konkavnog dna s nazupčanom staklenom niti na rubu i šireg, prema van izvučenog oboda. Na trbuhu čaše je nalijepljeno devet ispupčenih, nepravilno ovalnih staklenih kapi iste boje koje su raspoređene u nizu po dvije jedna ispod druge, pa u razmaku jedna, potom opet dvije.

Zlatni nakit hrvatske odličnice

Zlatni nakit hrvatske odličnice

  • kraj 8.- početak 9. st.
  • Trilj
  • zlato, staklena pasta

Nakit potječe iz uništenoga ženskog groba i pripada krugu sredozemnoga, bizantskog zlatarstva. Grupu čine tri para naušnica s grozdolikim privjescima, ogrlica sastavljena od dvadeset filigranski ukrašenih jagoda i četiri manje perle, par kuglastih puceta također ukrašenih filigranom, prsten s ovalnom krunom u koju je umetnuto oko od staklene paste ljubičaste boje te solid bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (718. - 775.). Novac je imao funkciju obola u ustima pokojnika te obilježava još uvijek poganski način ukapanja s brojnim drugim prilozima u grobu.