Izložba Historija zaborava: prve žene hrvatskih muzeja – Zagreb, Osijek i Split bit će otvorena u petak, 16. listopada 2026. u 19 sati u Palači Milesi, sjedištu Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Splitu.
Nakon Zagreba i Osijeka, ovaj opsežni istraživački i izložbeni projekt svoju novu dionicu nastavlja u Splitu, gdje u fokus stavlja prve žene splitskih muzeja te žene čiji su se profesionalni, znanstveni i kulturni putevi isprepletali s muzejskim ustanovama prve polovine 20. stoljeća.
Splitsku dionicu projekta organizira Etnografski muzej Split, a u njezinoj realizaciji sudjeluje i Arheološki muzej u Splitu, zajedno s nizom zagrebačkih, osječkih i splitskih muzejskih i kulturnih ustanova. Među organizatorima su Arheološki muzej u Zagrebu, Etnografski muzej, Etnografski muzej Split, Galerija umjetnina Split, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Splitu, Hrvatski pomorski muzej Split, Hrvatski školski muzej, Muzej Slavonije, Muzej za umjetnost i obrt te Prirodoslovni muzej i zoološki vrt.
Voditeljica projekta je Ana Solter, a kustosice izložbe Ana Solter i Ivana Vuković. U splitskoj dionici kao autorice i autori sudjeluju Petra Blažević iz Hrvatskog pomorskog muzeja Split, Andrea Devlahović iz Arheološkog muzeja u Splitu, Ida Jakšić i Ivana Vuković iz Etnografskog muzeja Split, Marija Stipišić Vuković iz Galerije umjetnina Split te Nediljko Ževrnja iz Prirodoslovnog muzeja i zoološkog vrta.
Priča koja je započela u Zagrebu
Projekt Historija zaborava započeo je suradnjom četiriju zagrebačkih muzeja: Arheološkog muzeja u Zagrebu, Etnografskog muzeja, Muzeja za umjetnost i obrt i Hrvatskog školskog muzeja i to istraživanjem ženskoga muzejskog rada u Zagrebu između dvaju svjetskih ratova. Prva izložba, Historija zaborava – Prve žene zagrebačkih muzeja, otvorena je u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a kroz biografije trinaest žena ukazala je na važnu, ali dugo nedovoljno vidljivu činjenicu: žene su, unatoč društvenim ograničenjima i profesionalnim preprekama, aktivno sudjelovale u stvaranju i oblikovanju ranoga muzejskog rada i institucionalnog života.
Dokumenti, fotografije, pisma, muzejski predmeti i drugi tragovi njihova rada omogućili su da se poznata institucionalna povijest pročita iz drugačije perspektive; ne samo kroz ono što je ostalo zabilježeno u službenim povijestima muzeja, nego i kroz praznine, prešućene doprinose i biografije koje su s vremenom nestale iz fokusa.
Projekt se potom preselio u Osijek. Izložba Historija zaborava – Paralelni svjetovi zagrebačkih i osječkih muzealki, održana u Muzeju Slavonije od ožujka do svibnja 2026., pokazala je koliko se razvoj ženskog rada u muzejskoj profesiji razlikovao od sredine do sredine. Za razliku od Zagreba, u Osijeku se nije mogao pratiti jednako kontinuiran ženski kustoski rad između dvaju svjetskih ratova. Žene su ondje u muzejsku profesiju ulazile postupnije i u drugačijim društvenim i institucionalnim okolnostima.
Upravo je takav pristup jedna od važnih vrijednosti projekta: Historija zaborava nije izložba koja se samo prenosi iz grada u grad. Svaka nova sredina otvara novo istraživanje, nove arhive i nove biografije te mijenja i proširuje početnu priču.
Split donosi nova imena i nove poveznice
Dolaskom u Split projekt ulazi u svoju novu istraživačku dionicu. U središte dolaze pretežno zanemareni životopisi prvih žena splitskih muzeja, ali i žena koje možda nisu bile muzejske djelatnice u užem smislu, no čiji su se znanstveni, kulturni, umjetnički ili društveni angažmani snažno povezivali s muzejima i stvaranjem njihovih zbirki.
Istraživanje je pokazalo da su žene aktivno sudjelovale u stvaranju splitskih muzeja i oblikovanju njihova rada, premda su mnoge njihove biografije dugo ostale izvan dosega historiografskih istraživanja ili je njihova veza s muzejskim institucijama bila tek djelomično prepoznata.
Među ženama čije se priče otvaraju u splitskoj dionici nalaze se Aida Koludrović, Tinka Piteša, Vinka Bulić, Marija Selebam de Cattani, Cata Dujšin-Ribar i druge. Njihovi životni i profesionalni putevi pokazuju koliko su granice između muzeja, znanosti, umjetnosti, publicistike i širega kulturnog života bile isprepletene. Aida Koludrović i Tinka Piteša djelovale su u Etnografskom muzeju Split, Marija Selebam de Cattani svojim je prirodoslovnim i sabiračkim radom ostavila trag u najstarijim zbirkama splitskoga Prirodoslovnog muzeja, dok je Cata Dujšin-Ribar, uz svoj umjetnički rad, bila i prva restauratorica splitske Galerije umjetnina.
Vinka Bulić i veza s Arheološkim muzejom u Splitu
Za Arheološki muzej u Splitu osobito je važna priča Vinke Bulić, žene čiji se život i djelovanje neposredno dotiču i povijesti naše ustanove.
Upravo je njezina biografija dobar primjer onoga što Historija zaborava pokušava učiniti vidljivim. Povijest muzeja, naime, ne čine samo ravnatelji, kustosi i službeno evidentirani zaposlenici. Čine je i ljudi koji su se oko muzeja okupljali, s njime surađivali, prenosili znanje, sudjelovali u kulturnom i javnom životu te na različite načine ostavljali trag u prostoru institucije.
Vinka Bulić svojim je publicističkim i kulturnim djelovanjem povezivala različita područja društvenoga i kulturnog života, a upravo njezina povezanost s Arheološkim muzejom u Splitu daje našem sudjelovanju u ovom projektu posebno značenje.
Njezina priča istodobno pokazuje zašto je ovakav istraživački projekt važan. Neke osobe iz muzejske prošlosti lako pronalazimo u inventarnim knjigama, godišnjim izvješćima i službenim popisima zaposlenika. Druge ostaju na rubovima dokumentacije; u korespondenciji, osobnim vezama, fotografijama, novinskim tekstovima ili posrednim svjedočanstvima. Tek povezivanjem tih tragova moguće je rekonstruirati puno širu sliku života jednog muzeja i kulturne sredine u kojoj je djelovao.
Zato sudjelovanje Arheološkog muzeja u Splitu u projektu Historija zaborava nadilazi ulogu formalnog suorganizatora. Ono nam pruža priliku da vlastitu institucionalnu povijest sagledamo iz novih perspektiva te ponovno osvijetlimo osobe i priče koje su, na različite načine, bile utkane u život i djelovanje našega Muzeja. Važan doprinos splitskoj dionici projekta dala je i naša kolegica Andrea Devlahović, koautorica izložbe.
Povijest muzeja kao mreža ljudi i priča
Splitska etapa projekta pokazuje koliko je važno povijest institucija promatrati izvan unaprijed zadanih okvira. Izložba ne nastoji samo „vratiti“ pojedina imena u povijest muzeja, nego rekonstruirati puno širu mrežu odnosa između muzeja, stručnjaka, umjetnika, znanstvenika, kulturnih djelatnica i njihovih osobnih i profesionalnih veza.
Kako ističu kustosice Ana Solter i Ivana Vuković, novim čitanjem biografija ranih muzealki u različitim lokalnim sredinama postupno nastaje slojevita karta prisutnosti žena u hrvatskim muzejima i kulturnim ustanovama, sastavljena od poveznica, prešućenih iskustava i neočekivanih dodira između naizgled udaljenih mjesta.
Upravo suradnja muzeja iz Zagreba, Osijeka i Splita daje projektu dodatnu vrijednost. Umjesto niza odvojenih institucionalnih povijesti, pred nama se postupno pojavljuje zajednička povijest hrvatske muzejske struke, puno složenija, povezanija i bogatija ljudskim pričama nego što to mogu pokazati službene kronologije.
Istraživanja provedena u Splitu i Osijeku bit će objedinjena i u nastavku kataloga Historija zaborava.
Izložba Historija zaborava: prve žene hrvatskih muzeja – Zagreb, Osijek i Split otvara se u petak, 16. listopada 2026. u 19 sati u Palači Milesi, Trg braće Radić 7, a moći će se razgledati do 15. prosinca 2026.