Tko kaže da Meduza mora biti strašna? U Arheološkom muzeju u Splitu protekle je subote bila glavna zvijezda jednog veselog, kreativnog i znatiželjom ispunjenog prijepodneva! Povodom Međunarodnog dana arheologije, 17. listopada 2026., naš je Muzej ugostio male istraživače, njihove roditelje, kolege i prijatelje muzeja i kulturne baštine. A sudeći prema dječjim radovima, maštovitim pričama i osmijesima, Meduza je stekla popriličan broj novih prijatelja!

U središtu programa bila je naša nova dječja publikacija „Moja Meduza – vodič za male istraživače“, nastala uz izložbu Meduzin pogled, koja je poslužila kao inspiracija za dan ispunjen igrom, istraživanjem, stvaranjem i razgovorom o tome kako djeci približiti muzeje i kulturnu baštinu.

Male ruke, velika mašta i puno Meduza!

Prijepodne je započelo vodstvima izložbom Meduzin pogled, tijekom kojih su djeca upoznala Meduzu, otkrivala njenu priču i istraživala kako se njen lik pojavljuje na arheološkim spomenicima.

A onda je došlo vrijeme da mašta preuzme glavnu riječ!

Na radionici „Moja mala Meduza“ naši su najmlađi posjetitelji, djeca vrtićke dobi, od glinamola izrađivali vlastite Meduze. I pokazali nam da Meduza može biti baš svakakva; vesela, neobična, simpatična, šarena i, naravno, s puno zmijica na glavi! Svaki je mali umjetnik kući ponio svoj jedinstveni rad i uspomenu na susret s arheologijom.

Nešto stariji istraživači, okušali su se u sasvim drukčijem izazovu. Na radionici „Moja priča o Meduzi“ prepustili su se kreativnom pisanju i stvaranju vlastitih priča inspiriranih onime što su vidjeli i naučili na izložbi. Što bi Meduza ispričala kada bi mogla govoriti? Je li doista bila toliko strašna? I kako bi njezina priča izgledala da se odvija danas?

Dječja mašta ponudila je mnoštvo zanimljivih odgovora, a nastali radovi još su jednom pokazali koliko arheološka baština može biti snažan poticaj za kreativnost kada joj pristupimo na pravi način.

„Moja Meduza“ – kako od dječje znatiželje stvaramo buduću muzejsku publiku?

Nakon radionica uslijedio je susret s autorima publikacije Lukom Donadinijem, kustosom pedagogom i dr. sc. Jelenom Jovanović, muzejskom savjetnicom Arheološkog muzeja u Splitu.

Posebna gošća bila je Katarina Ivanišin, muzejska savjetnica pedagoginja Umjetničke galerije u Dubrovniku i akademska slikarica, koja je dala stručni osvrt na publikaciju te moderirala iznimno zanimljiv i sadržajan razgovor s autorima.

A razgovor je otvorio puno više od same priče o nastanku jedne dječje knjige!

Kako zainteresirati dijete koje možda nikada nije razmišljalo o arheologiji? Kako povezati stvarne arheološke nalaze, poput salonitanskih spomenika i monumentalnih sarkofaga, s čudesnim svijetom mitoloških bića poput Meduze, grifona i erota? I kako djecu potaknuti da uče, a da pritom imaju osjećaj da se igraju i istražuju?

Upravo su to bile neke od tema razgovora koji je pokazao koliko promišljanja, stručnog znanja i kreativnosti stoji iza kvalitetne muzejske publikacije za djecu.

Posebno je zanimljivo bilo promišljanje o ulozi djeteta kao aktivnog sudionika muzejskog iskustva. Jer „Moja Meduza“ nije knjiga koju treba samo pročitati. U njoj se crta, piše, istražuje, rješavaju zagonetke, lijepe naljepnice i otkrivaju skriveni detalji. Dijete tako ne prima samo gotove informacije, nego samo dolazi do novih spoznaja.

Razgovaralo se i o izazovima prenošenja stručnih arheoloških sadržaja najmlađima, važnosti razumljivog jezika i privlačnih ilustracija te o tome kako muzejska publikacija može povezati djecu, roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike.

No možda je najvažnije pitanje bilo ono koje nadilazi samu knjigu: što zapravo želimo da dijete ponese iz muzeja? Novo znanje, osjećaj da je i samo mali istraživač, svijest o važnosti očuvanja baštine ili jednostavno želju da se ponovno vrati?

Upravo se u tim pitanjima krije i jedan od važnih ciljeva našeg rada; razvijati nove generacije publike koje će muzeje, galerije i druge kulturne ustanove doživljavati kao mjesta otkrivanja, stvaranja, susreta i uživanja.

Meduzina priča dostupna i u zvučnom izdanju

Posebno smo ponosni i na inkluzivnu dimenziju publikacije. Baš kao što je izložba Meduzin pogled osmišljena s posebnom pažnjom prema pristupačnosti slijepim i slabovidnim osobama, tako je i „Moja Meduza – vodič za male istraživače“ izrađena u zvučnoj verziji, koja će biti dostupna u Hrvatskoj knjižnici za slijepe. Time se Meduzina priča približava i slijepoj i slabovidnoj djeci, potvrđujući našu želju da muzejske sadržaje i kulturnu baštinu učinimo dostupnima što široj publici.

A Meduza? Ona nastavlja svoju avanturu!

Međunarodni dan arheologije još nas je jednom podsjetio da muzej nije samo mjesto u kojem čuvamo prošlost. On je i prostor u kojem nastaju nove ideje, prijateljstva, pitanja i priče.

Zahvaljujemo svim malim istraživačima na njihovoj znatiželji i kreativnosti, roditeljima na sudjelovanju, našim autorima i posebnoj gošći Katarini Ivanišin na inspirativnom razgovoru te svim kolegama i suradnicima koji su pridonijeli realizaciji programa.

A svima koji još nisu upoznali „Moju Meduzu“ poručujemo: zavirite među njezine stranice! Možda ćete otkriti da je jedna od najpoznatijih junakinja grčke mitologije puno zanimljivija, i simpatičnija, nego što ste mislili, a možda će upravo jedan susret s Meduzom probuditi znatiželju koja će prerasti u cjeloživotnu ljubav prema muzejima, kulturi i baštini.

U nastavku pogledajte našu fotogaleriju i zavirite u dio atmosfere s radionica, dječje radove i susret s autorima „Moje Meduze“.